Red Diplura je jedan od tri reda grupisanih u grupu Entognatha. Ova grupa primitivnih insekata ima zajedničkog pretka sa ostaliminsektima, stoga što se veoma rano odvojila od osnovne evolutivne linije i utabala sopstveni evolutivni put. Filogenetske veze između predstavnika Entognatha nisu do kraja razrešene, ali novije studije pokazuju da je ovo polifilogenetska klada. Od svih ostalih predstavnika grupe Entognatha vrste iz reda Diplura se razlikuju po dva izraštaja na kraju abdomena. Naziv im je izveden iz grčkih reči diploos – dva i oura – rep. Do danas je pronađen izuzetno mali broj fosilizovanih vrsta iz ovog reda insekata. Razlog leži u slaboj proučenosti paleoentomologije ove grupe kao i u njihovoj nežnoj građi tela, bez puno hitinoznih komponenti. Najstariji poznati fosili iz reda Diplura su pronađeni u slojevima gornjeg Karbona.
Telo predstavnika reda je
dugo i vitko, obično cilindrično ili dorziventralno spljošteno, najčešće dugo
između tri i pet milimetara, mada su poznate i neke vrste roda Japyx čije
razmere dostižu pedeset milimetara. Obično su bele ili belo-žute boje, a
kutikula je neretko potpuno providna. Izuzev nekih vrsta iz familije
Campodeidae nemaju ljuspi po telu. Krila su odsutna u svim fazama razvića. Telo
je obično prekriveno sitnim dlačicama nazvanim sete.
Glava je ovalnog ili
četvorougaonog oblika. Na njoj se nalaze oči, ali su prisutne dve antene koje
služe kao glavni senzori na glavi.Antene su izgrađene od deset ili više
segmenata, a kod nekih predstavnika antenalnih segmenata ima i preko pedeset.
Svaki antenalni segment ima sopstvenu muskulaturu, što je odraz primitivnosti
ovih insekata. Predstavnici pojedinih familija poseduju antene koje su građene
po principu teleskopa. Na prednjem delu glave se nalazi usni aparat prilagođen za
grickanje. Mandibule su izdužene i nazubljene.
Segmenti toraksa se
međusobno razlikuju pri čemu je prototoraks najmanji. Ekstremiteti su međusobno
slični, vitki i sa jednočlanim tarzusima koji se obično završavaju sa dve, a
kod nekih i tri kandžice.
Abdomen je izgrađen od
deset segmenata. Na poslednjem abdominalnom segmentu se nalaze dva izraštaja
nazvana cerci. Prema građi i obliku ceraka je izvršena podela na familije. Kod
nekih familija se nalaze dugi i višesegmentisani cerci, dok se kod drugih nalaze
kratki i jednosegmentni cerci. U nekim slučajevima ovi insekti mogu da odbace
svoje cerke. Vrste sa dugim cercima su biljojedi, dok su one sa kratkim
predatori i služe se njima za hvatanje plena.
Crevni sistem je
predstavljen pravom cevi i kod predstavnika različitih familija je različito
diferencirana na regione. Respiracija se odvija preko traheja, ali su traheje
različito građene i imaju različit broj stigmi kod različitih predstavnika. Kod
predstavnika Campodea ima samo tri para stigmi, od kojih se dva nalaze na
mezotoraksu i jedan na metatoraksu, a pritom traheje nisu povezane što
predstavlja primitivnu osobinu ovih insekata. Predstavnici rodova Japyx, Parajapyx i Anajapyx
poseduju devet parova stigmi od kojih se dva nalaze na toraksu, a sedam na
abdomenu. Predstavnici roda Projapyx
imaju deset pari stigmi, od kojih se tri nalaze na toraksu, a sedam na
abdomenu. Predstavnici roda Heterojapyx
i vrsta Japyx solifugus imaju
jedanaest pari stigmi od kojih se četiri nalaze na toraksu a sedam na abdomenu.
Iz iznetih činjenica se
jasno uočava evolutivna tendencija ka povećanju broja stigmi i ka povezanosti
stigmi. Zatim možemo uočiti da je prvo došlo do povećanja broja stigmi na
abdomenu, a zatim i na toraksu. Nervni sistem je građen od cerebralne i sedam
do osam pari ventralnih ganglija. Ekskretorni organi su Malpigijevi sudovi koji
su izgrađeni od pet do šesnaest papila, ali kod nekih vrsta nisu razvijene kao
na primer kod predstavnika roda Japyx. Kod predstavnika reda Diplura su nađene
cefalične žlezde, od kojih su bar jedan par pljuvačne. Spoljnih genitalnih
organa kod ovih insekata gotovo da i nema ili su zakržljali. Kod ženki se
nalazi jedan ili dva para ovarijuma i spermateka je prisutna. Kod mužjaka se
nalazi jedan ili dva para testisa koji ponekad mogu biti različite dužine.
Generalno gledano, red
Diplura je kosmopolitski rasprostranjen, ali pojedine familije imaju više ili
manje uske areale rasprostranjenosti. Predstavnici ovog reda najčešće
naseljavaju površinu vlažnog zemljišta, a nalaze se još i ispod stelje, stena,
kore drveća, stabala, između mahovina i sličnim mestima. Pojedine vrste žive
jedan deo ili ceo život u pećinama. Neke vrste se sporo kreću, dok su druge
sposobne za brze pokrete. Najčešće se hrane uginulim beskičmenjacima, micelijama
gljiva, detritusom, kao i nekim biljkama. Većina vrsta pripada svaštojedima,
kombinujući nekoliko izvora hrane. Plen lociraju pomoću antena koje se nalaze
na glavi.
Muške jedinke polažu
paketiće sperme u stelju i na slična mesta, a zatim ih ženka prikuplja. Kada
jajašca sazru ženka ih polaže takođe u stelju i slična mesta. Mužjaci najčešće
produkuju oko 200 spermatozoida za nedelju dana i oni ostaju funkcionalni dva
dana. Pojava roditeljske brige postoji kod manjeg broja predstavnika i to samo
iz pojedinih familija. U prve dve larvene faze nisu sposobni za hranjenje, a
jedinke još uvek ne liče na adultne forme. Tek u trećoj fazi postižu
karakterističan izgled odraslih insekata. Do sada je poznato oko 800 vrsta reda
Diplura, ali zbog toga što je ovo nedovoljno poznata grupa insekata i zbog toga
što postoji veliki broj endemičnih vrsta, predpostavlja se da će se u
budućnosti otkriti još veliki broj vrsta. Neke se pojavljuju i u urbanim
sredinama, a najveći broj u ovim sredinama se nalazi u Beču i Austriji. Poznato
je da pojedine vrste nanose manje štete poljoprivrednim biljkama, ali su ove
štete toliko male da se ne primenjuju mere suzbijanja ovih insekata.