MORFOLOGIJA SUNĐERA


U okviru filuma sunđera (Porifera) se nalazi oko 5000 recentnih vrsta. One uglavnom naseljavaju morske ekosisteme, a samo mali broj vrsta je nalažen u slatkim vodama. Sve vrste sunđera su sesilne. Na njihovom telu se nalazi veliki broj sitnih pora i jedan ili više velikih otvora nazvanih oskulumi. Ovi organizmi nemaju diferencirana tkiva, organe i organske sisteme. Velika većina predstavnika vodi slobodan način života, a samo neke vrste koje žive na ljušturama školjki se smatraju parazitima jer delimično razaraju strukturu ljušture. U morfološkom smislu se mogu razlikovati četiri tipa građe: askon, sikon, leukon i sincicijelni tip.

Askon tip. Ovaj tip se karakteriše najjednostavnijom građom, a nalazi se kod predstavnika manjih dimenzija koji imaju peharast oblik i za koje je karakteristična radijalna simetrija. Baznim delom telo ovih sunđera je pričvršćeno za podlogu, a na suprotnoj strani se nalazi široki otvor koji se naziva oskulum. Na površini tela se nalazi ektoderm (pinakoderm) u kojem se nalaze specifične ćelije sa porom (ostijom) – porocite. Ispod ovog sloja se nalazi sloj tanke mezogleje sa ameboidnim ćelijama, dok je treći sloj endoderm (hoanoderm) koga grade hoanocite – ćelije sa kragnom i bičem. Kroz pore porocita voda ulazi u centralnu duplju koja se naziva spongocel ili paragastralna duplja. Iz spongocela voda izlazi u spoljašnju sredinu preko oskuluma.

Sikon tip. Teorijski se može sikon tip građe izvesti iz askon tipa ako se zamisli da se zid kod askon tipa prstoliko izboči na određenim razmacima. Na taj način formirani kanali se označavaju kao radijalni, a između radijalnih kanala sa spoljašnje strane se nalaze interradijalni kanali. Kod jednostavnije forme sikon tipa građe radijalni kanali su slobodni na distalnim krajevima. Kod složenije forme sikon tipa radijalni kanali se distalnim krajevima spajaju i na taj način zatvaraju interradijalne kanale. Na mestima spajanja dva radijalna kanala se formira dermalna pora. Zbog toga što je njihova površina prvobitno bila spoljašnja površina sunđera interradijalni kanali su obloženi egzopinakocitama. Radijalni kanali su obloženi hoanocitama zbog toga što je njihova površina prvobitno bila površina spongocela. Voda između interradijalnih i radijalnih kanala prolazi kroz specifične intercelularne otvore nazvane prozopile, a otvori kroz koje voda iz radijalnih kanala ulazi u spongocel se nazivaju apopile. Unutrašnja površina spongocela je obložena endopinakocitama. Zahvaljujući radijalnim kanalima sunđeri koji se karakterišu sikonoidnim tipom građe imaju znatno povećanu površinu sa hoanocitama. Radom ovih ćelija se znatno intenzivira strujanje vode. Mezogleja kod sunđera sikonoidnog tipa deblja nego kod sunđera askon tipa. Kod sunđera koji se karakterišu ovim tipom građe se mogu obrazovati subdermalni prostori.

Leukon tip. Najkrupniji predstavnici sunđera se odlikuju leukon tipom građe koji je i najsloženiji. On nastaje kao posledica još većeg razvoja mezenhima. Naime, u mezenhimu se umesto radijalnih kanala formira veliki broj komorica obloženih hoanocitama. Pored velikog broja pora na površini ovih sunđera nalazi se i veliki broj oskuluma. Ova činjenica ukazuje da su sunđeri ovog tipa zapravo kolonije u kojima je nemoguće razlikovati individue. Hoanocite se nalaze samo u komoricama, a kanalići koji dovode vodu do i od komorica, kao i cela spoljašnja površina tela su obloženi egzopinakocitama.

Sincicijelni tip. Predstavnici klase Hexactinellida se razlikuju od ostalih sunđera pre svega po sincicijelnoj građi tela. Umesto pinakoderma se na površini tela nalazi tanak sloj sincicijuma koji je označen kao dermalna membrana. Ovaj sloj sincicijuma se nastavlja na mezolamelu koja predstavlja središnji sloj telesnog zida. Mezolamela je deblji sloj sincicijuma u kome se nalaze tri tipa ameboidnih ćelija – dezocite, sferularne i granularne ćelije. Ove ćelije su malobrojne i difuzno su raspoređene po mezolameli. Ispod mezolamele se nalazi treći sloj koji je mrežasto-sincicijelne prirode i označava se kao trabekularni sincicijum ili hoanosincicijum. U ovaj sloj sincicijuma su uronjene hoanocite sa bičevima okrenutim prema spongocelu. Skelet je uronjen u sincicijum telesnog zida. Naime, kod većine predstavnika skelet se sastoji od pravilnih šestougaonih spikula i njihovih nastavaka, a kod nekih su spikule amfidiskusne. Skelet je izgrađen od makrosklera i mikrosklera. Zbog toga što je u trabekularnom sincicijumu zapažen veliki broj hranljivih vakuola smatra se da se u ovom delu telesnog zida sunđera odvija najveći deo varenja.