U okviru filuma sunđera (Porifera) se nalazi oko 5000 recentnih vrsta. One uglavnom naseljavaju morske ekosisteme, a samo mali broj vrsta je nalažen u slatkim vodama. Sve vrste sunđera su sesilne. Na njihovom telu se nalazi veliki broj sitnih pora i jedan ili više velikih otvora nazvanih oskulumi. Ovi organizmi nemaju diferencirana tkiva, organe i organske sisteme. Velika većina predstavnika vodi slobodan način života, a samo neke vrste koje žive na ljušturama školjki se smatraju parazitima jer delimično razaraju strukturu ljušture. U morfološkom smislu se mogu razlikovati četiri tipa građe: askon, sikon, leukon i sincicijelni tip.
Askon tip. Ovaj tip se karakteriše
najjednostavnijom građom, a nalazi se kod predstavnika manjih dimenzija koji
imaju peharast oblik i za koje je karakteristična radijalna simetrija. Baznim
delom telo ovih sunđera je pričvršćeno za podlogu, a na suprotnoj strani se
nalazi široki otvor koji se naziva oskulum. Na površini tela se nalazi ektoderm
(pinakoderm) u kojem se nalaze specifične ćelije sa porom (ostijom) – porocite.
Ispod ovog sloja se nalazi sloj tanke mezogleje sa ameboidnim ćelijama, dok je
treći sloj endoderm (hoanoderm) koga grade hoanocite – ćelije sa kragnom i
bičem. Kroz pore porocita voda ulazi u centralnu duplju koja se naziva spongocel
ili paragastralna duplja. Iz spongocela voda izlazi u spoljašnju sredinu preko
oskuluma.
Sikon tip. Teorijski se može sikon tip građe
izvesti iz askon tipa ako se zamisli da se zid kod askon tipa prstoliko izboči
na određenim razmacima. Na taj način formirani kanali se označavaju kao
radijalni, a između radijalnih kanala sa spoljašnje strane se nalaze
interradijalni kanali. Kod jednostavnije forme sikon tipa građe radijalni
kanali su slobodni na distalnim krajevima. Kod složenije forme sikon tipa radijalni
kanali se distalnim krajevima spajaju i na taj način zatvaraju interradijalne
kanale. Na mestima spajanja dva radijalna kanala se formira dermalna pora. Zbog
toga što je njihova površina prvobitno bila spoljašnja površina sunđera
interradijalni kanali su obloženi egzopinakocitama. Radijalni kanali su
obloženi hoanocitama zbog toga što je njihova površina prvobitno bila površina
spongocela. Voda između interradijalnih i radijalnih kanala prolazi kroz
specifične intercelularne otvore nazvane prozopile, a otvori kroz koje voda iz
radijalnih kanala ulazi u spongocel se nazivaju apopile. Unutrašnja površina
spongocela je obložena endopinakocitama. Zahvaljujući radijalnim kanalima
sunđeri koji se karakterišu sikonoidnim tipom građe imaju znatno povećanu površinu
sa hoanocitama. Radom ovih ćelija se znatno intenzivira strujanje vode.
Mezogleja kod sunđera sikonoidnog tipa deblja nego kod sunđera askon tipa. Kod
sunđera koji se karakterišu ovim tipom građe se mogu obrazovati subdermalni
prostori.
Leukon tip. Najkrupniji predstavnici sunđera se
odlikuju leukon tipom građe koji je i najsloženiji. On nastaje kao posledica
još većeg razvoja mezenhima. Naime, u mezenhimu se umesto radijalnih kanala
formira veliki broj komorica obloženih hoanocitama. Pored velikog broja pora na
površini ovih sunđera nalazi se i veliki broj oskuluma. Ova činjenica ukazuje
da su sunđeri ovog tipa zapravo kolonije u kojima je nemoguće razlikovati
individue. Hoanocite se nalaze samo u komoricama, a kanalići koji dovode vodu
do i od komorica, kao i cela spoljašnja površina tela su obloženi
egzopinakocitama.
Sincicijelni tip. Predstavnici klase
Hexactinellida se razlikuju od ostalih sunđera pre svega po sincicijelnoj građi
tela. Umesto pinakoderma se na površini tela nalazi tanak sloj sincicijuma koji
je označen kao dermalna membrana. Ovaj sloj sincicijuma se nastavlja na
mezolamelu koja predstavlja središnji sloj telesnog zida. Mezolamela je deblji
sloj sincicijuma u kome se nalaze tri tipa ameboidnih ćelija – dezocite,
sferularne i granularne ćelije. Ove ćelije su malobrojne i difuzno su
raspoređene po mezolameli. Ispod mezolamele se nalazi treći sloj koji je
mrežasto-sincicijelne prirode i označava se kao trabekularni sincicijum ili
hoanosincicijum. U ovaj sloj sincicijuma su uronjene hoanocite sa bičevima
okrenutim prema spongocelu. Skelet je uronjen u sincicijum telesnog zida.
Naime, kod većine predstavnika skelet se sastoji od pravilnih šestougaonih
spikula i njihovih nastavaka, a kod nekih su spikule amfidiskusne. Skelet je
izgrađen od makrosklera i mikrosklera. Zbog toga što je u trabekularnom
sincicijumu zapažen veliki broj hranljivih vakuola smatra se da se u ovom delu
telesnog zida sunđera odvija najveći deo varenja.